Loading...
Kad sam 2022. u Dohi gledao kako Vatreni osvajaju broncu, FIFA je već tiho rezala karte za nešto daleko veće. Četrdeset osam reprezentacija umjesto trideset i dvije. Tri države domaćina umjesto jedne. Sto četiri utakmice raspoređene od Mexico Cityja do Vancouvera. Svjetsko prvenstvo 2026 nije samo sljedeći turnir — ovo je najveća reorganizacija nogometnog kalendara od 1998., kad se format proširio na 32 ekipe. I dok mnogi komentatori raspravljaju hoće li kvantiteta pojesti kvalitetu, ja tvrdim suprotno: upravo ovo proširenje daje malim reprezentacijama priliku koju nikad prije nisu imale, a velikima — više prostora za pogreške u grupnoj fazi.
Ovaj vodič pisao sam s jednom svrhom: da na jednom mjestu imate sve što trebate znati o SP 2026 prije nego turnir počne 11. lipnja u Estadio Azteci. Format, grupe, stadione, raspored, put Vatrenih — i moj subjektivni komentar uz svaku činjenicu. Devet godina pratim turnirski nogomet profesionalno, i ovo je najambiciozniji SP koji sam ikad analizirao. Zaronimo.
Novi format: 48 timova, 104 utakmice — revolucija ili kaos?
Zamislite da vam netko 2010. kaže: “Za šesnaest godina na Svjetskom prvenstvu igrat će Curaçao.” Nasmijali biste se. A upravo to se dogodilo. FIFA-in novi format s 48 reprezentacija nije kozmetička promjena — to je tektonski pomak u strukturi turnira koji mijenja sve: od taktičkih kalkulacija u grupnoj fazi do načina na koji kladionice postavljaju koeficijente za prolaz iz grupa.
Evo kako funkcionira aritmetika novog SP-a. Dvanaest grupa po četiri ekipe zamijenilo je dosadašnjih osam. Svaki tim igra tri utakmice u grupnoj fazi, što je jednako starom formatu. Prva dva tima iz svake grupe automatski prolaze dalje — to daje 24 izravna prolaza. Dodatnih osam mjesta u nokaut fazi rezervirano je za najbolje trećeplasirane ekipe, čime ukupno 32 reprezentacije prolaze u eliminacijski dio turnira. Jednostavnije rečeno: dvije trećine svih sudionika turnira igrat će nokaut utakmice. Taj podatak drastično mijenja dinamiku grupne faze jer čak i loš start ne znači automatski kraj.
Eliminacijska faza počinje s Round of 32 — rundом koja do sada nije postojala na SP-u. Nakon toga slijede standardni šesnaestina finala, četvrtfinale, polufinale i finale. Ukupno 104 utakmice u 39 dana, od 11. lipnja do 19. srpnja 2026. Za usporedbu: SP 2022 u Kataru imao je 64 utakmice u 29 dana. To je porast od 62.5% u broju utakmica i dodatnih deset dana turnirskog trajanja.
Što to znači za kvalitetu nogometa? Pesimisti tvrde da će više timova razvoditi kvalitetu, da ćemo gledati bezvezne utakmice tipa Curaçao — Obala Bjelokosti bez ikakvog turnirskog naboja. Razumijem taj argument, ali ga ne dijelim. Na SP 2022 utakmica Saudijska Arabija — Argentina bila je navodno “mala protiv velike”, a završila je jednim od najvećih šokova u povijesti turnira. Novi format zapravo povećava šansu za takve trenutke jer dovodi više timova s različitim stilovima igre, a grupna faza s tri utakmice i dalje zahtijeva konzistentnost — ne možete proći s jednom pobjedom i dva poraza osim u iznimnim okolnostima.
Iz perspektive klađenja, format od 48 timova stvara zanimljivu situaciju. Dvanaest grupa umjesto osam znači dvanaest “mini-turnira” u grupnoj fazi, svaki s vlastitom dinamikom. Kladionice moraju preciznije procijeniti snagu timova koji se rjeđe susreću na velikim turnirima. Kad ste zadnji put gledali Novi Zeland protiv Belgije? Ili Haiti protiv Brazila? Upravo ta nepoznanica je prostor za value oklade jer tržište nema dovoljno podataka za precizne kvote.
Pravilo o najboljim trećeplasiranim ekipama dodatno komplicira kalkulacije. Na Europskom prvenstvu 2016. i 2021. vidjeli smo kako sustav s četiri najbolje trećeplasirane funkcionira u formatu od 24 ekipe. SP 2026 koristi sličan princip, ali s osam trećeplasiranih ekipa od ukupno dvanaest — što znači da čak dvije trećine trećeplasiranih prolaze dalje. Za hrvatske navijače to je odlična vijest: čak i ako Vatreni završe treći u Grupi L, šanse za prolaz kao najbolja trećeplasirana ekipa su statistički visoke.
Format donosi i logističke izazove bez presedana. Turnir se igra u tri zemlje na dva kontinenta, s vremenskim zonama koje se razlikuju do tri sata unutar samog natjecanja. Utakmica u Seattleu počinje u 13:00 lokalnog vremena, dok u isto vrijeme u Miamiju sat pokazuje 16:00. Za europske gledatelje to znači kasne večernje i noćne termine — utakmice u 22:00 i 01:00 po srednjoeuropskom ljetnom vremenu postaju norma, ne iznimka.
FIFA je također uvela VAR poboljšanja za SP 2026, uključujući poluautomatizirani sustav za ofsajd koji je debitirao na SP 2022 u Kataru. Tehnologija je od tada napredovala — novi sustav koristi dvanaest kamera po stadionu umjesto dosadašnjih osam, što smanjuje vrijeme provjere ofsajda na prosječnih 25 sekundi. Za klađenje u živo to je relevantna informacija jer brže VAR odluke znače manje mrtvih perioda u igri.
Moj osobni stav? Novi format je net pozitivan za nogomet. Da, bit će utakmica koje ne zaslužuju prime time. Ali format od 32 ekipe također je imao takve utakmice — sjećate li se Kostarika — Srbija na SP 2018? Nikog nije bilo briga. Ono što novi format donosi jest više priča, više iznenađenja i — za nas analitičare — više materijala za rad. Dvanaest grupa po četiri tima znači dvanaest zasebnih narativa koji se razvijaju paralelno, i svaki od njih nudi priliku za pametno klađenje. A to je, na kraju krajeva, razlog zašto ste ovdje.
Tri zemlje, 16 stadiona — moj izbor top 5 arena
Nikad u povijesti Svjetskog prvenstva utakmica se nije igrala na tri različita kontinentalna prostora istovremeno. Meksiko, SAD i Kanada — to je raspon od Estadio Aztece na 2.240 metara nadmorske visine u Mexico Cityju do razine mora u Miamiju. Za igrače, trenere i navijače, geografska raznolikost SP 2026 nema presedana.
Jedanaest stadiona u SAD-u nosi glavninu turnira. Tri meksička stadiona donose tradiciju i atmosferu koju samo Latinska Amerika može proizvesti. Dva kanadska stadiona — BMO Field u Torontu i BC Place u Vancouveru — predstavljaju najsjeverniju točku na kojoj se ikad igrao SP. Ukupno 16 arena, od kojih svaka ima svoj karakter, kapacitet i mikroklimu. I da, klima je faktor koji većina analitičara podcjenjuje, a ja ne namjeravam napraviti istu pogrešku.
Krenimo od finala. MetLife Stadium u East Rutherfordu, New Jersey — formalno dio metropolitanskog područja New Yorka, iako se tehnički nalazi u New Jerseyju — domaćin je završnog čina turnira 19. srpnja 2026. Kapacitet od 82.500 mjesta čini ga jednim od najvećih NFL stadiona u Americi. MetLife je otvoreni stadion bez krova, što znači da vremenski uvjeti u srpnju — prosječna temperatura od 30 stupnjeva s visokom vlagom — mogu biti odlučujući faktor u finalu. Kad igrate finale Svjetskog prvenstva na 85% vlage zraka, fizička pripremljenost postaje važnija od taktičke genijalnosti.
Moj broj jedan među stadionima SP 2026 ipak nije MetLife. To je SoFi Stadium u Inglewoodu, Los Angeles. Razlog je jednostavan: SoFi je najskuplji stadion ikad izgrađen — 5.5 milijardi dolara — s kapacitetom od 70.240 mjesta i ETFE krovom koji propušta prirodno svjetlo ali štiti od kiše. Akustika je dizajnirana za NFL utakmice, što znači da buka publike ostaje zarobljena unutar strukture. Zamislite 70.000 navijača koji skandiraju u zatvorenom prostoru s otvorenim stranama — atmosfera će biti električna.
Na drugom mjestu moje liste je Estadio Azteca u Mexico Cityju. Ovo je jedini stadion u povijesti koji je ugostio dva finala Svjetskog prvenstva — 1970. (Brazil — Italija 4:1) i 1986. (Argentina — Njemačka 3:2, Maradonin turnir). SP 2026 donosi mu treći turnir, ovaj put s utakmicom otvaranja: Meksiko protiv Južnoafričke Republike 11. lipnja. Azteca je na nadmorskoj visini od 2.240 metara, što znači 20% manji parcijalni tlak kisika u usporedbi s razinom mora. Europski timovi koji igraju na Azteci bez aklimatizacije od najmanje tjedan dana riskiraju značajan pad fizičke izdržljivosti u drugom poluvremenu.
Treće mjesto dajem AT&T Stadiumu u Arlingtonu, Dallas — i ne samo zato što tu Vatreni otvaraju SP protiv Engleske 17. lipnja. AT&T je spektakl sam po sebi: razdvojivi krov, kapacitet do 80.000 za nogomet, i gigantski video ekran koji se proteže od jedne 20-yardne linije do druge. Sama činjenica da će se Hrvatska — Engleska, revanš polufinala iz 2018., igrati u ovom hramu govori dovoljno o važnosti koju FIFA pridaje tom susretu.
Na četvrto mjesto stavljam Hard Rock Stadium u Miamiju. Razlog nije arhitektura — stadion je solidan ali ne spektakularan — nego atmosfera koja ga okružuje. Miami ima jednu od najvećih latino zajednica u SAD-u, što znači da svaka utakmica s južnoameričkim ili srednjoameričkim timom dobiva domaći ambijent. Tropska klima s temperaturama do 35 stupnjeva i vlagom od 75% u lipnju i srpnju čini Hard Rock jednim od fizički najzahtjevnijih stadiona na turniru. Tim koji igra treću utakmicu grupne faze u Miamiju nakon što je prethodne dvije odigrao u Seattleu mora se prilagoditi razlici od 20 stupnjeva u tjedan dana.
Peto mjesto — i ovo je možda kontroverzno — dajem BMO Fieldu u Torontu. Ne zato što je najveći (prošireni kapacitet za SP iznosi oko 45.000), ne zato što je najljepši, nego zato što tu Vatreni igraju drugu utakmicu grupne faze protiv Paname 23. lipnja. Toronto ima veliku hrvatsku dijasporu — procjenjuje se da u širem metropolitanskom području živi preko 100.000 Hrvata i njihovih potomaka. Kad Hrvatska igra u Torontu, to nije gostovanje — to je poludomaća utakmica s publikom koja će pjevati “Lijepu našu” glasnije nego u većini europskih stadiona.
Što je s ostalim stadionima? NRG Stadium u Houstonu nudi zatvoreni krov i klimatizaciju — oaza u teksaškoj vrućini. Mercedes-Benz Stadium u Atlanti ima ikonski pomični krov koji se otvara poput fotoaparata. Lumen Field u Seattleu poznat je po jednoj od najglasnijih atmosfera u NFL-u zahvaljujući dizajnu tribina koji usmjerava buku prema terenu. Levi’s Stadium u Santa Clari (San Francisco) ima problem s popodnevnim suncem koje prži jednu stranu tribina, dok je druga u hladu — igrači su se žalili na to od otvorenja 2014. Lincoln Financial Field u Philadelphiji — domaćin treće utakmice Vatrenih protiv Gane — poznat je po strastvenim navijačima filadelfijskih sportskih klubova. Gillette Stadium u Foxborou pokraj Bostona i GEHA Field at Arrowhead Stadium u Kansas Cityju zaokružuju američku listu.
U Meksiku, osim Aztece, tu su Estadio BBVA u Monterreyu — moderan stadion izgrađen 2015. s kapacitetom od 53.500 — i Estadio Akron u Guadalajari, domaćin Chivasa. Oba nude atmosferu kakvu samo meksički navijači mogu stvoriti: neprekidna buka, val valova i zeleni laser pointeri koje stewardi nikad ne uspiju konfiscirati.
U Kanadi, uz BMO Field, tu je BC Place u Vancouveru — stadion s pneumatskim krovom i kapacitetom od oko 54.500 za SP. Vancouver je grad s velikom azijskom zajednicom, što znači da utakmice azijskih reprezentacija ovdje dobivaju snažnu podršku navijača.
Moj zaključak o stadionima: SP 2026 neće imati problem s infrastrukturom. NFL stadioni su građeni za spektakl — veliki kapaciteti, moderna tehnologija, odlična pristupačnost. Problem je logistika između njih. Let od Seattlea do Miamija traje šest sati, a timovi koji igraju utakmice u različitim vremenskim zonama moraju računati na jet lag kao taktički faktor. Izbornici koji bolje upravljaju putovanjima i odmorom imat će prednost u kasnijim fazama turnira.
Svih 12 grupa: pregled i moje ocjene
Dvanaest grupa, četrdeset osam timova, i svaka skupina ima svoju priču. Ovo je dio SP vodič analize koji me košta najviše sati rada — prolazim kroz svaku grupu pojedinačno, ocjenjujem intenzitet natjecanja na ljestvici od 1 do 10, i dajem svoj tip za prolaz. Krenimo abecednim redom, ali ne očekujte da ću svaku grupu tretirati jednako. Neke zaslužuju paragraf, neke — esej.
Grupa A: Meksiko, Južna Koreja, Južnoafrička Republika, Češka. Meksiko kao domaćin ima pritisak ali i prednost — tri od njihove tri utakmice igraju se pred domaćom publikom. Južna Koreja donosi disciplinu i iskustvo iz 2002. kad su bili polufinalist. Češka je solidna europska ekipa koja može iznenaditi, a Južnoafrička Republika otvara turnir protiv Meksika u Azteci. Ocjena intenziteta: 6/10. Meksiko i Južna Koreja prolaze, ali Češka može zakomplicirati stvari.
Grupa B: Kanada, Švicarska, Katar, Bosna i Hercegovina. Kanada je drugi domaćin turnira i ima generaciju igrača koja je na SP 2022 pokazala karakter usprkos tri poraza. Švicarska je pouzdana turnirska ekipa — osmine finala su im minimum. Katar je bivši domaćin i ima iskustvo organizacije, ali kvaliteta im je upitna izvan Azije. Bosna i Hercegovina donosi talentirane pojedince i emocionalnu igru. Ocjena intenziteta: 5/10. Švicarska sigurno prolazi, Kanada vjerojatno druga, ali BiH može napraviti problem.
Grupa C: Brazil, Maroko, Škotska, Haiti. Ovo je moj kandidat za najuzbudljiviju grupu turnira. Brazil je Brazil — pet naslova, vječni favorit, ali na posljednja dva SP-a ispali su ranije nego što su očekivali. Maroko je polufinalist SP 2022 koji je šokirao svijet pobjedama nad Belgijom, Španjolskom i Portugalom. Škotska ima strast i organizaciju ali im nedostaje dubina kadra. Haiti je romantična priča — povratak na SP nakon 1974. Ocjena intenziteta: 8/10. Brazil i Maroko prolaze, ali Škotska će se boriti do zadnje minute.
Grupa D: SAD, Paragvaj, Australija, Turska. Domaćin pod pritiskom. SAD mora proći grupu — sve drugo je katastrofa za zemlju koja investira milijarde u turnir. Turska je najopasniji rival s generacijom predvođenom mladim talentima. Paragvaj prolazi tešku tranziciju, a Australija je solidna ali ograničena. Ocjena intenziteta: 7/10. SAD prolazi kao prva, Turska kao druga, ali Australija može iznenaditi Paragvaj.
Grupa E: Njemačka, Ekvador, Obala Bjelokosti, Curaçao. Njemačka u novom formatu SP 2026 mora dokazati da su se oporavili od debakla na SP 2022 gdje su ispali u grupnoj fazi. Musiala i Wirtz su nova lica Die Mannschaft, i kvaliteta je neupitna. Ekvador je stabilna južnoamerička ekipa s iskustvom visinskog nogometa. Obala Bjelokosti je aktualni prvak Afrike. Curaçao je najmanji tim na turniru — otok od 150.000 stanovnika — ali sama činjenica da su ovdje je povijesna. Ocjena intenziteta: 5/10. Njemačka dominira, Ekvador ili Obala Bjelokosti uzimaju drugo mjesto.
Grupa F: Nizozemska, Japan, Tunis, Švedska. Japan je ekipa koja me najviše impresionirala na SP 2022 — pobjede nad Njemačkom i Španjolskom nisu bile slučajnost nego rezultat dugoročnog plana japanskog saveza. Nizozemska ima kvalitetu ali i tendenciju da razočara na velikim turnirima. Tunis je afričke tradicije ali bez zvijezda. Švedska je u fazi obnove. Ocjena intenziteta: 7/10. Nizozemska i Japan prolaze, ali redoslijed je neizvjestan — dajem blagu prednost Japanu za prvo mjesto.
Grupa G: Belgija, Iran, Egipat, Novi Zeland. Belgija i njezina “zlatna generacija” dobivaju još jednu priliku — De Bruyne, Lukaku i ekipa traže naslov koji im je godinama izmicao. Iran donosi kontroverziju ali i kvalitetan nogomet. Egipat ima Salaha koji bi mogao igrati svoj posljednji SP. Novi Zeland je sretna okolnost proširenog formata. Ocjena intenziteta: 5/10. Belgija i Iran prolaze, Egipat se bori za treće mjesto.
Grupa H: Španjolska, Urugvaj, Saudijska Arabija, Cabo Verde. Španjolska je aktualni prvak Europe s najmlađom zvijezdom turnira — Lamineom Yamalom koji će u lipnju 2026. imati tek 18 godina. Urugvaj je vječni underdog s prevelikim srcem za malu zemlju. Saudijska Arabija je dokazala na SP 2022 da može pobijediti i najveće. Cabo Verde je debitant. Ocjena intenziteta: 7/10. Španjolska i Urugvaj prolaze, ali Saudijska Arabija može opet šokirati.
Grupa I: Francuska, Senegal, Irak, Norveška. Francuska je stroj za turnire — finale 2022., naslov 2018. — i Mbappé je u punoj snazi s 27 godina. Senegal je aktualni prvak Afrike iz 2022. (Obala Bjelokosti preuzela 2024.) i ima kvalitetu za nokaut fazu. Irak se vraća na SP nakon 40 godina — posljednji put bili su 1986. Norveška donosi Haalanda, ali individualna kvaliteta ne znači automatski timski uspjeh. Ocjena intenziteta: 7/10. Francuska sigurno, Senegal ili Norveška za drugo mjesto. Irak će uživati u svakoj minuti.
Grupa J: Argentina, Alžir, Austrija, Jordan. Argentina brani naslov i Messi u svojoj 39. godini traži oproštaj dostojan legende. Alžir ima Mahrez generaciju koja stari ali još uvijek ima kvalitetu. Austrija pod Ralf Rangnickom igra najagresivniji pressing u europskom nogometu. Jordan je iznenađenje — polufinalist Azijskog kupa 2024. Ocjena intenziteta: 6/10. Argentina prolazi bez drame, Austrija uzima drugo mjesto.
Grupa K: Portugal, DR Kongo, Uzbekistan, Kolumbija. Portugal ulazi u post-Ronaldo eru na SP-u — nova generacija s Bernardo Silvom, Rafaelom Leãom i mladim talentima preuzima kormilo. Kolumbija je najopasniji rival s Luísom Díazom i Richardom Ríosom. DR Kongo i Uzbekistan su autsajderi ali s kvalitetnim pojedincima. Ocjena intenziteta: 7/10. Portugal i Kolumbija prolaze, ali redoslijed ovisi o međusobnom susretu.
I na kraju — naša Grupa L: Engleska, Hrvatska, Gana, Panama. Ovo je grupa koju ću analizirati najdetaljnije jer je — objektivno — jedna od najzanimljivijih na turniru. Engleska je vječni favorit koji nikad ne ispuni očekivanja. Hrvatska je dokazani turnirski borac s tri polufinala u četiri SP-a (2018., 2022., pa čak i 1998.). Gana donosi afričku nepredvidivost i povijest iznenađenja na SP-ovima. Panama je autsajder ali ne bezazlena ekipa. Ocjena intenziteta: 8/10. Engleska i Hrvatska prolaze, ali poredak — to je pitanje koje će se rješavati 17. lipnja u Dallasu.
Ukupna ocjena ždrijeba? SP 2026 nema očitu “grupu smrti” u tradicionalnom smislu — nijedna grupa nema tri ekipe kalibra polufinala. Ali ima nekoliko grupa s dva jaka tima i jednim opasnim trećim — C, F, H, K i naša L spadaju u tu kategoriju. Prošireni format s najboljim trećeplasiranim ekipama znači da će drama u zadnjem kolu grupne faze biti intenzivnija nego ikad jer treće mjesto još uvijek nudi nadu.
Raspored i ključni datumi: od otvaranja do finala
Tko je ikad pokušao gledati dva sporta istovremeno na dva televizora zna koliko je teško pratiti raspored. SP 2026 podiže tu kompleksnost na razinu koju dosad nismo vidjeli — 104 utakmice u 39 dana znači prosječno 2.7 utakmica dnevno, s vrhuncima od četiri utakmice na isti dan tijekom grupne faze.
Turnir počinje 11. lipnja 2026. utakmicom otvaranja: Meksiko — Južnoafrička Republika na legendarnom Estadio Azteca u Mexico Cityju. Datum nije slučajan — FIFA je odabrala sredinu lipnja jer do tada završavaju sve europske lige, a igrači imaju minimalan odmor prije okupa reprezentacija. Za Vatrene, turnir praktički počinje šest dana kasnije — 17. lipnja, kad u AT&T Stadiumu u Dallasu igraju protiv Engleske s početkom u 16:00 po istočnom američkom vremenu, odnosno 22:00 po hrvatskom ljetnom vremenu.
Grupna faza traje od 11. do 29. lipnja — 19 dana intenzivnog nogometa. Svaki dan donosi minimalno dvije, a maksimalno četiri utakmice. Posljednja kola grupa igraju se istovremeno u parovima, kao što je tradicija od 1986. — taktika koja sprečava dogovorene rezultate. Za Vatrene, ključni datumi su jasni: 17. lipnja (Hrvatska — Engleska, Dallas, 22:00 CEST), 23. lipnja (Panama — Hrvatska, Toronto, 01:00 CEST sljedećeg dana) i 27. lipnja (Hrvatska — Gana, Philadelphia, 23:00 CEST).
Obratite pozornost na vremena po hrvatskom ljetnom vremenu — CEST, UTC+2. Razlika s istočnom obalom SAD-a iznosi šest sati ljeti. To znači da utakmice koje počinju u 13:00 ET u Hrvatskoj gledamo u 19:00, one u 16:00 ET u 22:00, a kasne utakmice u 19:00 ET gledamo tek u 01:00 idućeg dana. Za one koji se sjećaju SP 2002 u Japanu i Koreji kad smo utakmice gledali ujutro — ovo je obrnuta situacija, ali podjednako zahtjevna za ritam spavanja.
Round of 32 počinje 1. srpnja i traje do 4. srpnja. Šesnaestina finala — od 5. do 8. srpnja. Četvrtfinale 11. i 12. srpnja. Polufinala 15. i 16. srpnja. Utakmica za treće mjesto 18. srpnja. I finale — 19. srpnja na MetLife Stadiumu u East Rutherfordu, New Jersey, s početkom u 15:00 ET, odnosno 21:00 CEST.
Za kladioničare, raspored je bitan iz praktičnog razloga: live klađenje na utakmicama koje počinju u 01:00 po hrvatskom vremenu zahtijeva budnost i koncentraciju u sitne noćne sate. Iskustvo mi govori da tržišta za kasne utakmice imaju manje likvidnosti i ponekad veće margine jer manje igrača aktivno prati — što može biti prednost za one koji ostanu budni. Utakmice Vatrenih u Torontu 23. lipnja počinju u 01:00 CEST, što znači da većina hrvatskih navijača gleda iz kafića i barova koji rade do kasno — atmosfera koju smo zadnji put doživjeli na SP 2014 kad su se utakmice iz Brazila igrale u sličnim terminima.
Praktični savjet iz ovog SP 2026 vodiča: napravite si kalendar s hrvatskim vremenima za sve utakmice koje vas zanimaju, ne samo za Vatrene. Grupe se igraju paralelno, i ponekad rezultat u drugoj grupi direktno utječe na scenarij prolaska vaše reprezentacije kao najbolje trećeplasirane ekipe. Na SP 2026 s formatom od 48 timova, praćenje više grupa istovremeno nije luksuz — to je nužnost.
Put Vatrenih — od Grupe L do (možda) finala
Postoji nešto u karakteru ove reprezentacije što statistika ne može izmjeriti. Hrvatska je zemlja od 3.8 milijuna stanovnika koja je na četiri uzastopna Svjetska prvenstva (2014., 2018., 2022., i sad 2026.) bila prisutna — a na tri od ta četiri došla do polufinala ili dalje. Pokušajte naći drugi tim takve veličine s takvim rezultatom. Nećete ga naći jer ne postoji.
Kvalifikacijski put za SP 2026 bio je uvjerljiv. Vatreni su osvojili Grupu L UEFA kvalifikacija ispred Češke, Crne Gore, Farskih Otoka i Gibraltara. Izravna kvalifikacija, bez play-offa, bez drame — što je rijetka luksuz za hrvatsku reprezentaciju koja je u prošlosti često morala kroz dodatne kvalifikacije.
Grupna faza na SP 2026 postavlja Vatrene u Grupu L s Engleskom, Ganom i Panamom. Na papiru, ovo je grupa u kojoj Hrvatska može završiti i prva i treća — raspon je toliko širok jer Engleska je kvalitetan ali psihički ranjiv protivnik, Gana je nepredvidiva afrička sila, a Panama je nepoznanica u ovom formatu.
Otvaranje protiv Engleske 17. lipnja u Dallasu je utakmica koja ima težinu daleko iznad tri boda. Polufinal SP 2018 u Moskvi — ona utakmica u kojoj je Mandžukić zabio u 109. minuti za 2:1 — ostavio je trajnu traumu na engleskom nogometu. Za Engleze, ovo je prilika za revanš. Za nas, prilika da potvrdimo ono što smo već dokazali: Hrvatska ne strepi od velikih imena.
Druga utakmica, Panama — Hrvatska u Torontu 23. lipnja, na papiru je najlakša. Ali turnirski nogomet ne funkcionira po papiru. Panama je prošla kroz CONCACAF kvalifikacije koje su notorno fizičke i nepredvidive. Središnja Amerika proizvodi timove koji igraju agresivno, s visokim pressingom i bez ikakvog respekta prema favoritu. Sjećam se kako je Kostarika 2014. izbacila Italiju i Englesku iz grupe — podcjenjivanje timova iz ovog dijela svijeta je pogreška koju ne namjeravam ponoviti u svojoj analizi.
Treća utakmica, Hrvatska — Gana u Philadelphiji 27. lipnja, mogla bi biti odlučujuća za konačan poredak. Gana ima SP tradiciju — četvrtfinale 2010. u Južnoafričkoj Republici, kad su bili na korak od polufinala prije Suárezove ruke na gol-liniji. Njihovi igrači nastupaju za europske klubove, znaju igrati pod pritiskom, i imaju fizičke prednosti koje mogu biti problematične za hrvatsku sredinu terena u kasnim fazama utakmice.
Ako Hrvatska završi prva ili druga u grupi, prolazi izravno u Round of 32. Ako završi treća, ulazi u kalkulaciju za osam najboljih trećeplasiranih ekipa od ukupno dvanaest grupa. S obzirom na kvalitetu naše grupe — Engleska je realno top 8 tim na svijetu — čak i poraz od Engleske uz pobjedu nad Panamom i Ganom daje dovoljno bodova za prolaz kao trećeplasirana ekipa.
Ključno pitanje za put Vatrenih je sastav i forma. Luka Modrić će u lipnju 2026. imati 40 godina. Zvuči nemoguće, ali Modrić je dokazao da godine za njega ne znače isto što i za ostale — na SP 2022 bio je najbolji igrač turnira u očima mnogih stručnjaka, a da nije osvojio tu nagradu samo zato što je Argentina osvojila naslov. Pitanje nije može li Modrić igrati na SP 2026, nego koliko minuta po utakmici može izdržati na najvišoj razini.
Nova generacija je tu: Joško Gvardiol je jedan od najboljih stopera na svijetu s 24 godine. Luka Sučić preuzima kreativnu ulogu u veznom redu. Martin Baturina, Gabrijel Vidović, Igor Matanović — imena koja možda još ne poznajete, ali koja će definirati hrvatsku igru na ovom turniru. Zlatko Dalić ima iskustvo i autoritet da spoji veterane s mladima, a upravo ta mješavina iskustva i energije bila je ključ uspjeha 2018. i 2022.
Moj scenarij za put Vatrenih: prolaz iz grupe kao druga ekipa (iza Engleske), pobjeda u Round of 32 protiv trećeplasirane ekipe iz lakše grupe, a onda — sve ovisi o žrijebu i formi u nokaut fazama. Ako me pitate za realan cilj, to je četvrtfinale. Ako me pitate za san — opet polufinale. A ako me pitate za čudo — MetLife Stadium, 19. srpnja, finale. Zvuči ludo? Tako je zvučalo i 2018. prije Moskve.
Moj verdikt: hoće li novi format opravdati hype?
Devet godina pratim turnirski nogomet, i u tom periodu svaki SP donio je barem jedno iznenađenje koje nitko nije predvidio. Island na SP 2018. Maroko u polufinalu 2022. Ovaj SP 2026 vodič pokrio je sve činjenice — format, stadione, grupe, raspored i put Vatrenih — ali činjenice su samo temelj. Ono što čini Svjetsko prvenstvo posebnim su momenti koji se ne mogu planirati: gol u 94. minuti, penal-serija pred 80.000 ljudi, igrač koji se popne iznad svojih mogućnosti u jednoj utakmici i postane legenda.
Novi format s 48 timova, 12 grupa i 104 utakmice je rizik. FIFA to zna. Ali to je kalkulirani rizik koji ima potencijal da napravi SP pristupačnijim za cijeli svijet — kad Curaçao ili Haiti igraju na turniru, to je inspiracija za milijune djece u malim zemljama koja sanjaju o nogometu. A za nas Hrvate, koji dolazimo iz zemlje od 3.8 milijuna ljudi, ta poruka rezonira dublje nego što mislite.
Vatreni imaju kvalitetu, iskustvo i karakter za ozbiljan rezultat na SP 2026. Grupa L je zahtjevna ali prohodna. Raspored je naporan ali upravljiv. A atmosfera u američkim stadionima — s hrvatskom dijasporom u Torontu, Chicagu, New Yorku — dat će Vatrenima podršku kakvu rijetko imaju izvan Maksimira. Jedanaesti lipnja je blizu. Ja sam spreman. A vi?